Zagrebački dekameron

novele o životu i njegovim strastima

Bilješka autora



Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi ter odlučite vrijedi li vam virit' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.

Proslov od zrna bibera

Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:

mail search:
bocacciozg@yahoo.com





Purgeraj



Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal ...
Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se ponose.


© Zbudimo se purgeri
© Priča iz Saloona
© Duhanski put
© Pimpek plac
© Zrinjevac
© Republika peščenica
© Adventske špelancije
© Zagreb, Amerika u malom




Priče sa zapadne strane



Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je al' ponekad i glup jest a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on dade.

© Bez velikih riječi ...

© Priče iz Bečke šume ...
© Violini s ljubavlju ...
© Najveća moguća cijena ...

© Piratice s Kariba ...
© Stockholmske vertikale i paralele ...
© Galebovi u slici i riječi ...
© Pit i to je Amerika ...

© From Moscow with love ...
© Space oddity - part 1 ...
© Space oddity - part 2 ...
© Born to be Wild ...
© Meeting with the Boss ...
© Corridrs of Time (Newgrange)...
© Irske razglednice ...
© Paris latinos ...
© Belfast 55 ...
© Proud to be Scotch ...
© Legenda o Sretnom Princu na dvoru Kralja Artura ...

© Kad muškarci kuhaju ...
© Zagrebačke priče: Posljednji fijaker ...
© Čuvar Irske u zimskom razdoblju ...

© Heidelberg - Stars on 45 ...
© Gastronaut - Stars on 45 ...
© Moja Domovina u slučajno nabacanim fotografijama s voznim redom ...
© Gastronautika u pregršt fotografija ...
© Chicago - my kind of town ...
© Bocaccio u Africi ...
© Ukratko iz Nairobija ...
© Advent u Nairobiju ...

© Prvi mačići se red blogere bacaju ...
© Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati ...
© Sva čuda svijeta ...
© Cheri Cheri Lady ...
© Taman za Meštra Bocaccia ...
© Geiles Leben ...
© Nebo ...
© Sreća ...

© Priča o sedam zečića ...
© Snovi
© Samo za odabrane

© Moja najljepša priča

Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Što muškarci žele



Jedna tematska niska priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli već samo da vas razveseli.

© Vožnja je strast

© Pet razloga zašto se šveđanke ne boje zime ...
© Švedski brendovi u slici i riječi ...
© Coolest things in the world

© Ja się boję sama spać
© I mi konja za trku imamo
© Born to be wild u 17 slika

© Mercedes-Benz


Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Basne za velike i male



Niska basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.

© Večernja škola
© Tata ti me voliš
© Božićne priče za velike i male
© To Be or Not To Be
© IzPonova (Orlići opet lete)
© Božićna priča
© Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666
© Ljevica i desnica u vrijeme adventa ...

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



subota, 02.08.2014.

Nepristojne priče: San ljetne noći


Tipkala je:

Jedan pametni muškarac je rekao:
Što sam stariji, to više poštujem žene od 40 godina. Takva žena te nikada neće probuditi usred noći da bi te pitala o čemu razmišljaš? Nju to jednostavno ne zanima. Kad ne želi gledati utakmicu, ne sjedi pored tebe kukajući već se zabavlja nečim drugim za što je raspoložena. Najčešće je to nešto zanimljivije i pametnije od same utakmice. Ona samu sebe dovoljno poznaje da bi znala, tko je, što je te što i od koga želi. Samo mali broj takvih žena zanima što zapravo misliš o njima.
Žena od 40 godina zrači ponosom i mudrošću. I rijetko će ti napraviti scenu ali ako si je zaslužio neće te oklijevati upucati iz pištolja, pogotovo ako je sigurna da bi mogla proći nekažnjeno. S godinama žena postaje vidovita. Njoj ne trebaš govoriti što si učinio jer ona to već zna. Uz to izgleda sjajno kad nanese drečavo crveni ruž što ne možeš tvrditi za većinu mlađih žena.
Kad muškarac dobije prve bore za njega je žena od 40 godina puno seksepilnija od mlađe. Iskusnija je i otvorenija i kaže ti direktno u lice da se ponašaš kao idiot. I nikada se ne moraš pitati na čemu si kod nje.
Na žalost, ne vrijedi obrnuto. Na svaku sjajnu, inteligentnu, vrelu ženu od 40 godina dolazi jedan "ostatak od nečeg" debelog trbuha u žutom šorcu koji zbog mlađahne konobarice od sebe pravi majmuna.


Tempera pročita tekst još jedom i potom napravi < Save > a zatim < Share >. I ne prođe dugo vremena a već dobi prve lajkove i komentare:

thumbup na ženu od 40 dolazi jedan "ostatak nečega" debelog trbuha u žutom šorcu, koji zbog mlađahne konobarice pravi od sebe mamuna ... Najjače!!!!!! rofl
thumbup cijeli tekst je istina do boli nut
thumbup jebenica ... pa koga da budim po noći i da ga tampi o čemu razmišljaš???? ma boli me "kiki" zubo ... samo stipu me da spavam ...
thumbup uglavnom mi je u zadnje vrijeme - jednostavno me pusti. ili još bolje izbjegavaj me u širokom luku zujo
thumbup dobro došla u klub 40 sretan
thumbup ej komadi!!! ovo se ne odnosi na vas nego na nas (puuuno) starije od 40 wink
thumbup tak svejedno. blizu je kao i da je sutra yes


Tempera je sjedila je na terasi kuće na otoku i smijala se komentarima prijateljica s fejsa kadli zazvoni mobitel ...


Kroz stakla autobusa se uvlačio sumrak. Autobus je čekao na peronu i kao svi autobusi što voze u kasne sata, bio je poluprazan. Putnici su se razmještali a kondukter provjeravao putne karte. Nakon što provjeri i posljednjeg putnika kondukter se okrene prema vozaču i kimne glavom. Bio je to znak da autobus može krenuti.
Ušao sam u posljednji tren.
„Zakasnim li morat’ ću prespavati još jednu noć na otoku.“ razmišljao sam dok sam žurio prema autobusu.
„Kartu molim.“ upita me kondukter, primi moj novac i izda mi kartu.

Krećemo. Veliki autobus pliva cestom prema mostu. Nešto mi ne da mira. Neki detalj na rubu vidnog polja. Odjednom mi sine. To je ona. Poznato lice u praznini stražnjeg dijela autobusa. Isto lijepo lice, crna kosa, sitno tijelo.
„Još je lijepa. Baš kakvu sam je poznavao. Lijepa je kao grijeh.“ glasno se nasmijem mislima na što se ona prene i pogleda u pravcu odakle dolazi smijeh. Opazivši me, mahne mi i osmjehne se. Kroz misli proleti mi pitanje:
„Što bi taj osmijeh trebao značiti?“
Pokušavam se okrenuti od noćnih svjetla koja promiču putem i pronaći najbolji položaj za spavanje. Autobus stiže u Zagreb izjutra, a ja imam taman toliko vremena uhvatiti taksi pa ravno na aerodrom. Zatvaram oči odustajući od daljnjeg razmišljanja. Ipak, ona mi nikako ne izlazi iz misli. Protekle su godine, oboje imamo vlastite živote ali moram priznati da mi još i danas dobro izgleda. Zašto putuje autobusom u ove kasne sate?

Ne sjećam se više, je li imala devetnaest ili dvadeset godina. Susjed na moru mi je dosađivao:
„Tempera ima problema na faksu gdje radiš pa me njena majka zamolila bi li joj pomogao oko spremanja ispita za jesenski rok. Znaš, visi joj godina.“ govorio je.
Nevoljko sam pristao i ... Tako je počelo. Ja mladi asistent, ona simpatična i vesela brucošica. Što dalje pričati? Tempera je učila, pomalo sam joj pomagao. Bilo je ljeto, mirisali su borovi. Nebo je bilo ispunjeno zvijezdama, valovi se sporo kotrljali po plaži i ... dogodilo se.
Došla je jesen, Tempera upisala drugu godinu. Naši susreti se pomalo prorijedili i sve otišlo u nekom drugom smjeru.

„Uvijek si mi bio neuhvatljiv a ja sam sve radila da te napravim ljubomornim.“ smješkala se dok pričajući u kafiću na autobusnoj stanici gdje i dan danas, baš kao i nekad, dugo dugo stoje svi noćni autobusi sa otoka za Zagreb.


Raj sam oduvijek zamišljao drugačijim. Blještava svjetlost prosijana mnoštvom okupanih boja. Svjetlost ispunjena mnoštvom malih bića, anđelima. Umjesto toga, hodam uskom planinskom stazom što prostire se međ’ mirisne borove šume i predivnog tamno modrog jezera. Ljetni je sumrak, neuhvatljivo vrijeme između dana i noći. Mir, spokoj, raj. Puno puta pohodio sam u snovima ovo mjesto ali sada je ono stvarno. Škripa kamenčića pod mojim nogama.

U susret mi dolazi srna, zastaje na puteljku. Kao da mi želi nešto reći, upitno me gleda krupnim očima. Besmisleno jer srne ne govore, pomislim. Srna produži niz put, ispratim je pogledom. Okrenem se. U susret dolazi mi djevojka. Niska rasta. Lice, oči boje kestena, duga kosa pada joj niz ramena. Bosonoga je i obučena u bijelo. Približava se osmjehom.
„Zdravo.“ uzima me za ruku „Dođi, čekala sam te da nastavimo put zajedno.“
Kako sam samo smeten. Vodi me za ruku a ja ne mogu izustiti niti jednu jedinu riječ. Pokušavam ali glasa nema. I taman što oblikujem misao koju bi možda i uspio izgovoriti djevojka govori:
„Hajde, šetat' ćemo zajedno.“
I tada, najednom, kao čarolijom nesta moje stidljivosti. Dugo pričamo kao da se oduvijek poznajemo. Zajedničke teme, sklad misli, pogledi upereni u daljinu plavetnila. Počinje kiša, držimo se za ruke i trčimo ka šumi.
„Jesam li zato ovdje? Zar mi je toliko trebalo da shvatim kako malo potrebno je za sreću? Smo stisak jedne tople ruke, ruka u ruci, pogled u pogledu.“ pomislim.
A ona mi čita misli i pita:
„Zašto ti je neugodno kad te uzmem za ruku?“
„Znaš ... U mom svijetu to nije uobičajeno. Da te nepoznati prihvati za ruku i da te vodi.“ odgovaram.
„U tvom svijetu? Previše je stegnut taj tvoj svijet.“ osmjehuje mi se „U mom svijetu je to uobičajeno.“

Tako je ugodno. Šećemo šumom, ruka u ruci i ne marimo za kišu. Odjednom ... Kameni monolit. Znam, to je rastanak.
„Ovo nije kraj, uvijek ću biti uz tebe. Uzmi ovo pa kad ti bude teško i nestane ti nade, samo drži uza sebe. Stisni u ruci i ja bit' ću tu.“ u ruci gledam mali pramen njene kose i taman zaustim da je pitam je li vila kad ona veli:
„Pitaš a odgovor znaš, zašto?“
Baš je to čudno. Vile sam zamišljao kao visoke plavuše ali sad to uopće nije važno jer očarala me ova mala vila, moja najdraža morska vila.
„Vilenjače moj,“ šapuće mi kao da čita tok misli što mi kovitlaju glavom „a sad zatvori oči.“ govori vodeći me do kamenog monolita.
Tu zastajemo na trenutak za koji želim da produži se do vječnosti. Njene usne na mojim, moje usne na njenim. Sklapam oči i ponovo otvaram.


Vile više nema. Nema ni mjesta iz sna. Sjedim u autobusu koji vozi prema Zagrebu a u ruci držim pramen njene kose koja se u snu naslonila na mene držeći me za ruku.


Od trenutka kad sam ti prišla tijelo mi je ispunjeno toplinom. Toplina struji kroza me. Drhtim puna želje. Mirisi sjećanja i osjećaja duboko zakopanih u meni. Nutrina je to kakvu do sad nisam poznavala. Nutrina je to što razapinje. Želim te u sebi, tako te želim u sebi. Želim te duboko i jebežljivo. Želim te da me ispuniš, želim te da me popuniš. Želim da ostaviš trag ljubavi u meni. Da, želim tvoje sjeme u sebi. Da znam da noćas sam samo tvoja. Da znam da noćas si samo moj. Da imaš me cijelu. Da te osjećam noćas. Baš kao tada kad na plaži vodili smo ljubav. Vodili je strasno jedno se drugom predajući u potpunosti i bez ostatka.

Želim te, želim da me imaš. Da imaš me bez zadrške, divlje i nemilosrdno. Onako kako ti znaš. I da me imaš nježno i blago. Onako kako ti možeš. Da ispisuješ mi jezikom tijelo sve do trenutka kad gubi se dah. Podsjeti me na to što volim da se sjećanje ne istopi. Silinom prodri u mene i besramno me kroti. Izjebi me tim svojim kurcem, izjebi me žestoko. I siluj me nježno, siluj me jezikom. Moji prsti pokazat će ti put koji ionako već napamet znaš.

Već pri samoj pomisli na to ja počinjem stenjati. Ispij moj nektar, probaj sve njegove okuse. Osjeti ovu noć. Ukradi me danu. Pazi, ogrebat ću te. Hajde, daj ugrizi me. Obilježi mjesto koje tako strasno ljubiš. Natjeraj me da požalim što doći će jutro. Natjeraj me da platim za ovaj prljavi ples, za ovu kemiju s tobom. Zadovolji tog prokletog mazohista u meni što čuči u djevojčici koja želi da joj vežeš ruke i izluđuješ je svojim poljupcima. Djevojčicu koja jaše vranca kasom ritma što diktiraju ga tvoje ruke. Tvoje ruke na mojim bokovima. Djevojčicu spremnu po svaku cijenu opet biti tvoja. Da, noćas biti samo tvoja. Samo tvoja. Biti tvoja boginja. Biti tvoja vještica. Biti tvoja vila. Tvoj otvoreni cvijet. Noćas. Noćas tvoja. Ti moj si ljubavnik. Ti moj si gospodar uz ovaj plamen svijeća koji paučinom mjeseca plete zvjezdanu mrežu što plovi iznad nas. U svoj punini ti moj si san. Ti si moj san ljetne noći.

Izjebao si me tim svojim tvrdim kurcem a ja, ja sam, tako sam lijepo svršila.



Probudila sam se. Autobus bešumno vozi prema Zagrebu. On spava pored mene naslonjen na moje mene i drži me za ruku.
„Kako je to čudno ...“ razmišljam dok kroz stakla promiču nevidljivi noćni krajolici u kojima se samo tu i tamo nazire poneki rasvijetljen komadić ceste. U autobusu je mrak. Samo naprijed, za upravljačkim pultom ispred vozača, svjetlucaju šarene lampice.

„Auto mi je ostao na otoku. Bespomoćno vrijeme zvano nedjelja. Budala, znam da je akumulator star a ja ga ne mijenjam. Kad se sljedeći vikend vratim moram smisliti nešto da odvezem auto na servis.“ razmišljala sam o tim njegovim riječima u kafiću na autobusnoj stanici gdje i dan danas, baš kao i nekad, dugo dugo stoje svi noćni autobusi sa otoka za Zagreb.

Bila je nedjelja. Sjedila sam na terasi kuće na otoku i pijuckala kavicu kadli zazvoni mobitel. Uzmem ga i pogledam:
„Mora biti nešto važno kad me ovako zovu.“

„Javili su mi za provalu. Stan je privremeno zapečaćen a ujutro dolazi policija pa se trebam tamo pojaviti. Srećom u stanu ne držimo ništa vrijedno stanu pa lopovi nemaju bog zna što vrijedno za ukrasti, možda televizor i liniju ali neugodno je kad netko provali i kopa ti po intimi. A i šteta jer su ulazna vrata razvaljena. Djeca su ostala na otoku sa mojima. Marko je na putu i vraća za dva dana pa ćemo se onda autom vratiti na otok.“ pričala sam o razlozima zašto putujem u Zagreb.

Misli su otplovile u sjećanja. Upoznali smo se u ljeto a jesen je donijela rastanak. I u tom trenutku, baš kao da zna da razmišljam o njemu, on se probudi. Nasmiješi mi se tim svojim očima po kojima pamtim ono ljeto. A ja ni sama ne znajući zašto učinim isto, nasmiješim mu se.
Milovao mi kosu i vrat. Nježno i lijepo baš kao što je to radi i tad. Prihvatila sam te njegove nježnosti podsjećajući se na ugodu kojom smo se tada mazili na plaži u uvali ispod čempresa.
„Zašto još to pamtim?“ upitam se ali odmah odbacujem misli.
Prvo mi je pomazio vrat, zatim mu ruka prijeđe po mom licu. Prepustila sam mu se. Ah, kako je to ugodno, gotovo da sam se ovlažila.
„Hej stani, pa ti si udana žena sa dvoje djece. Zašto ti to sve treba? Stani. Razmisli!“ govori mi je neki unutarnji glas no druga druga polovica mene željela je baš to. Željela je još tih njegovih sitnih nježnosti. A on, kao da mi čita misli, prihvati me i nadvije se nada mnom. Prihvatila sam njegov poljubac i uzvratila.


Prihvatila je poljubac. Prihvatila ga je strasno i vlažno baš kao onog ljeta koje, vjerujte mi, ni sam ne znam zašto, ali još ga uvijek pamtim. Nego znate što, baš me briga. Želim uživati u trenucima s njom. I ne želim razmišljati ima li tu budućnosti. Želim opet na trenutak osjetiti trenutke koje smo tada dijelili. Ona udana žena, 40 godina, dvoje male djece i muž. Ima li tu budućnosti? Ma ne želim o tome uopće misliti. Želim je noćas, želim je samo maziti. I ništa više od toga. Ne želim biti nepristojan. Želim samo osjetiti njenu toplinu. Želim te male riječi koje mi šapuće na uho a koje mi toliko nedostaju.

Stigavši u Zagreb pozvao sam taksi.
„Prvo ćete gospođu odvesti kući a zatim mene na aerodrom.“ objašnjavao sam plan taksistu.
Ona je samo glasno šutjela i gledala me. Nisam bio siguran o čemu razmišlja, samo znam da mi je na rastanku dala vizitku i na poleđini nažvrljala svoj g-mejl.
„Moj osobni mejl. Na njega mi se možeš javiti. A imaš tu i broj mog privatnog mobitela.“ reče mi na rastanku i poljubi neobično dugim i strasnim poljupcem.
Taksi krene prema aerodromu. Dok sam rukom brisao njen ruž sa usana taksist mi je veselo namigivao:
„Ide to vama gospodine, ide. Gospođa je zagrijana. Samo ... Čuvajte se udanih žena, s njima se nikad ne zna. Imao sam i ja jednom tako iskustvo ...“ nastavljao je priču koju uopće nisam slušao.

Stigao je i smjestio se u hotelsku sobu. Nakon što se je raspakirao uključi laptop i prijavi se na Internet. Zatim otvori mejl i otkuca adresu sa pozadine vizitke.
„Baš me zanima hoće li mi se javiti.“ pomisli nakon što posla mail.


Pobudilo me njegovo milovanje. U nevjerici sam što je san a što java. San u kome ga ga tako silno želim liznuti za uho u javi. Blagi ugriz za njegov vrat da mu pobjegne samo jedno malo ahhhh.

Ljubim ga na sve načine. Meko, strastveno. Lagano ga grickam. Podigao me a ja sam ga nogama obgrlila oko struka. Njegovi dlanovi na mojoj guzi. Prislonio me je uza zid. Ljubi me. Puno, više, sve više i više. Rukom mi ispituje tijelo. Drhtim pod njegovim dodirima. Želim ga, želim u sebi, cijelog. Želim ga ja i više samo ... treba to od mene zatražiti.

Mokri smo. Ljubi me i miluje. Nježno prelazi rukama po mojoj kosi. Spušta mi se lagano do usana. Zatim sve niže i niže niz tijelo. Miluje mi grudi, gricka bradavice koje pod njegovim usnama bivaju sve kruće i kruće. Dražim ga usnama po bradavicama. Osjećam kako mu ud postaje sve tvrđi i tvrđi. Lagano ga grickam. Rukama prilazim sve niže i niže. Tražim tajno mjesto. Igram se s njime. Osjeća svaki moj pokret i želi još. Diram ga i sve više i više dražim. Leži poda mnom mojoj vlasti. Ispušta zvukove užitka koji mi dižu adrenalin. Primičem se njegovom najosjetljivijem mjestu. Stimuliram ga. On uživa. Ručica mi nije umorna. Uzdasi su mu sve glasniji i glasniji. Grči se od užitka. Volim gledati kako uživa u mom milovanju. Volim kako uživa u mom pušenju. Uzimam ga u usta. Cijeloga. Postaje sve glasniji a ja sam sve napaljenija.

Grčio se sve više i više. Pušila sam mu. Lizala ga od korijena prema gore, lagano pulsirajući jezikom po vrhu. Željela sam da uživa jer uživala sam ga imati u ustima. Osjetila sam da ce mi svršiti u usta. Željela sam to više od svega. I dočekala sam taj trenutak. Dočekala da osjetim njegovo pulsiranje i toplinu. S užitkom sam progutala život i još ga malo zadržala u svojim ustima. Smiješak mu nije silazio s lica. Lijepo ga je vidjeti nasmijanog i zadovoljnog.


Probudila sam se. Leži pored mene. Još sam pod dojmom sna u kojem se stalno ponavlja on.
„Zašto?“ razmišljam o njemu „Znam, Marko je umoran od svih tih njegovih stalnih poslovnih putovanja ali i ja sam umorna od stalnog čekanja. Možda sam se zato onako olako prepustila i uzvratila njegovim nježnostima u autobusu iako ... Među nama nije bilo intimnosti. Samo poljupci koji su me, moram priznati, oraspoložili.“ razmišljala je Tempera gledajući na "ostatak od nečeg" koji pored nje u žutoj pidžami hrče u krevetu.


Sjedila je na terasi kuće na otoku. Pila je jutarnju kavu i uz put prelistavala mail-ove. Za oko joj zapne jedan zanimljiv. Otvori ga i pročita:

Tempera bok,
Kad te žena poljubi, ako si kavalir, tada ne možeš ostati samo kod poljupca. Želio bi se s tobom naći kad se vratim iz Pariza.
Pozdrafček, wink
Furbi


Tempera se zamisli, nasmiješi i otipka odgovor:

Furbač bok,
Nemaš pojma kako mi je drago što si se javio. Obavezno nazovi kad se vratiš.
Vidimo se, wink
Tempera


„Dobro jutro ljubavi, vidim jutros si dobro raspoložena!“ priđe joj suprug iznoseći kavu na sunce jutrom okupane terase.
„Kad bi znao zašto ne bi bio tako raspoložen.“ pomisli Tempera ali mu uzvrati poljubac.
Marko potom sjedne pored nje i srkne prvi gutljaj svoje prve jutarnje kave.




(gotovo)


Oznake: Zagrebački dekameron

02.08.2014. u 13:11 • Dobre vibracije (30)Troši toner#

U fokusu

OVA BLOG STRANICA PRILAGOĐENA JE ZA WINDOWS 10 OKRUŽENJE I MS EDGE






Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.





Bocca di Rossa

Niska što opisuje vječnu ljudsku komediju od kada je svijeta i vijeka na koju vječna ljudska glupost uvijek i ponovo nasjedne a što za vas zabilježi i uprizori meštar Bocaccio.

@ Bocca di Rossa
___(o ljubavi svetoj i ljubavi putenoj)
@ La Dolcenera
___(o tome kako Ruža pronađe sreću)
@ La Redenzione
___(o tome kako se Ruža iskupi od grijeha)
- Novela 4: La Partita
___(o tome kako sprijeda i straga Ružu orobe dva svjetovna vraga)
- Novela 5: La Manipolazione
___(o tome kako informacija postaje manipulacija)
- Novela 6: La Prestazione
___(o tome kako se izvodi predstava)
- Novela 7: La Finestra
___(o ljubavi čistoj, o ljubavi jedinoj)

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



Novele iz albuma






Agramerske priče

Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad a što sad. Novele te razbibrigu slave a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.

@ Zvezdišče
@ Coprnica stuba Kapucinskih
@ Vještičje sijelo
@ Čarobni pehar
@ K Crnom Orlu
@ Tajni Grad
@ Okrutne igre
@ Sveti Gral
© Seks i grad
(kraj)


Do kraja svijeta

Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.

© Satellite of Love
- Izgubljeni u prijevodu
© Kad najljepše je voditi ljubav
- Dražesni poljupci svibanjski
© Soulmates (Do kraja svijeta)

(kraj)


Što žene žele

Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da su drage ter svašta dobrog i poučnog Svijetu iznjedriti mogu. Remake u novom vijeku na veselje i radost a u spomen na Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi ter zabavu a i pouku daje.

© Novela prva: Soba s pogledom
© Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može
© Novela treća: Svetac
© Novela četvrta: Što jest, jest
© Novela peta: Obiteljski posao
© Novela šesta: Kako Izabela očuva čast a sebi da počast
© Novela sedma: Kato, Kato, moja ljubav, moje zlato

(kraj)


Nepristojne priče

Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako ke to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.

© Tramvaj zvan čežnja
© Dugo toplo ljeto
© All That Jazz
© San ljetne noći
© Kako sam postala sponzoruša
(kraj)


Ljubav preko Interneta

Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.

© Jeftini ljubavni romani
© Priča o ljubičici i ruži
(kraj)


Priče iz Maksimirske šume

Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život a što tipkovnice perom pribilježi meštar Bocaccio vama na čitanje da bi odmorili dušu.

© Pogled u zjenicu oka
© La Mariposa ala cart
© Kako uhvatiti zlatnu ribicu (doručak u krevetu)
© Priča o ružnom pačetu (Jedna obična priča)
© Kako prevariti vraga (True love story)

(kraj)


Priče iz škrabice

Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja a što san je i što novi dan donosi Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Novela o ključiću i bravici
© Zlatokosi konjušar
© Klavirski koncerti Ewe Bonerowsky
© Evanđelje po Zorki
© Novela o Nevici i Franiću
© Kad top prepolovi dan
© Tramwajčica
(kraj)


Samostanske priče

Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.

© Gondoli, Gondoli, Gondola
© Važno je zvati se Ernest
© Dobro jutro Margareta
© Do re mi fa so la si do
© Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto
© Kako konju prebrojati zube
© Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse

(kraj)


The Beach

Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv jer sami jadni ne znate kolika uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.

© Prolog: Tajanstvena karta
© Dolazak: Batangas na kraju svijeta
© Otok: Mindoro Oriental
© Plaža: Rajski vrt tropskih mora
© Plaža: Tamaraw ili povratak iz plave lagune
- Plaža: Hey sir, do you want to buy a massage?
© Indiana Jones: Ultravox na terasi Vienna caffea
© Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental
© Ermita, Ermita: Metro Manila na dlanu Intramurosa
© Epilog: Snovi jedne stjuardese na letu OU491

(kraj)


Ispovijed jedne čokolade

U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte toi provjerite te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.


© Toranj
© Povratak
© Čokolada
© The Blogger
© Latice padaju
© Svi naši svršetci

(kraj)


The overture

O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu a u međuvremenu se odvijaju u metropolama raznim sjeverne Europe daleke. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.

© Katarina sa Gornjeg grada
© Harvest End
© Fantastični snovi Gospodara prstenova
© Do the Strand
© Kod kuće je najljepše
Bonus:
- © Na tem Práhskyem mostě
- © Violinski koncerti u Veronikagaβe 17
- © Syrena Ryneka Warszawszkogiego
(kraj)


Cherchez la famme

O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.

© Djevojke na fotografijama
© Portret jedne balerine
© Posljednja večera
© Labuđe jezero
© Ljubav na kraju grada

(kraj)


Kad zamirišu trešnje

Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih meštar Bocaccio zagrebački.

© Legenda o vampirima
© Hitna služba
© Sutra je novi dan

(kraj)


Life during wartime

Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana bi jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.


© Pastirova priča
© Crime of Passion (Shekespear's dream)
© Tajna receptura ili kako se radi roquefort

(kraj)


Čudotvorac

Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.

© Cvjetna nedjelja
© Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
© Na Tri kralja ili sve je dobro što se dobro svrši

(kraj)


Julijana

Lepršave novele posvećene ljubavi o zagrepčanki koja živjela je za ljepotu što pruža je umjetnost zbog koje Pariz posta njen drugi dom.

© Ljetna razbibriga - Zagrebački fukodromi
© Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica
© Umjetnički paviljon
(kraj)


Djevojka sa Dubravkinog puta

Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.

© Gdje je najbolje voditi ljubav?
© Poslovni ručak zagrebačkog fakina
© Vesele žene zagrebačke

(kraj)


Karmela

Storija u niski od pet novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.

@ Dvije i po novele
© The Story
© Moja ljubav
© Čista pornografija - Tjelovo
© Može li žena silovati muškarca

(kraj)


Daj se Ines

Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Umjesto predgovora
© Žena dijete
© Ljeto je u gradu a ribice u ribnjaku
© Dekadencija na reliju Pariz - Dakar
© Samo za odlikaše
© Mille miglia - La corsa piu bella del mondo

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb