Zagrebački dekameron

srijeda, 31.03.2010.

Kad zamirišu trešnje: Sutra je novi dan ...

Volite li trešnje? Trešnja, taj slatki mali crveni plod što zanosno dozrijeva u lipnju. Sjećam se dana kad sam se k’o klinac pentr'o i prežderavao se tih slasnih plodova. Brao sam ih sa krova ljetnog paviljona u djedovom vrtu. No prevarili bi se ako bi pomislili da je u vrtu bila samo jedna trešnja. Bilo ih je tri pa je svaki od nas, unuka, imao svoju vlastitu. Koje li krasote i raskoši.

Trešnja je lijepo i predivno drvo. I takvo je tijekom čitave godine. U travnju kad procvjeta, trešnja je prepuna sitnih bijelih nježnih cvjetova. Kukci presretni zuje na proljetnom suncu podno nebeskog plavetnila. Kao da su jedva dočekali oploditi njen bijeli cvijet, zuje oni podno svoda kojim na nedohvatnoj visini oštrih obrisa plovi oblak bistri. Kasnije se drvo zazeleni i cvijet preraste u predivan krupan, sočan, plod čije crvenilo se ističe na podlozi od tamno zelenog, teško mesnatog lišća. Pa se trešnja tako savršeno uklapa i stapa sa smeđkasto crvenkastim, nježnim i krhkim deblom. Uistinu, trešnja ni tada ne gubi ništa ama baš ništa od svoje jedinstvene ljepote već postaje još raskošnija. Čini se ona još ljepšom, još zrelijom i još debljom iako ... Čak i u svoj svojoj zreloj ljepoti trešnja i dalje ostaje samo krhko, tanano i suptilno drvo.

Plod trešnje je predivan, možda jedan od najdivnijih među voćem. Slatka i sočna, puna crvenkastog soka, trešnja je jednako dobra kad je jedeš pri branju, sa stabla, baš kao i kad je, u predivnom voćnom desertu sa šlagom, serviraš onako svježu i hladnu, poslije ručka kad se intermecu izmeđ’ dva obroka poslužiš tim slatkim voćem. Dobra je ona i u kolaču. Štrudla ili pita od trešanja, obje su jednako dobre.


I Furbi i Ela, oboje, svatko na svoj način, voljeli su trešnje. Furbi na svoj ljudski a Ela na svoj vampirski način, kao zamjenu za krv ili kao slatki dodatak nakon obroka. Na radnom stolu njene ordinacije u zdjeli uvijek bi trešanja koje ona polako i s užitkom jede. Ponekad njima ponudi goste, kolege ili pacijente. Tako je bilo i sa Furbijem.
„Slobodno se posluži trešnjama.“ govorila mu je Ela pregledavajući ga u ordinaciji.
A kad bi ga obilazila u viziti vidjevši u zdjeli na ormariću pored njegovog bolesničkog kreveta sočne crvene trešnje, Ela bi ga obično pitala:
„Mogu li se njima poslužiti?"
A on bi joj na to uvijek potvrdno odgovarao. Ponekad, kad sjedili bi sami jedno pored drugog i gledali se duboko u oči ona bi mu pokazivala svoje prelijepe zube kako poput oštrog noža sijeku sočnu i debelu trešnju. Iz trešnje curio je slatki crveni sok i lagano se slijevao niz njenu bradu, kapao na okovratnik njene bijele liječničke odore. A ona bi se na to samo zagonetno smiješila.


„Ne možeš uteći od sudbine. Što ti je suđeno, suđeno ti je i dogodit će se. Na ovaj ili onaj način.“ razmišljao je Furbi ležeći u bolnici.
I čekao da se dogodi. I zato se sada, dok leži u Elinoj ordinaciji konačno se prepusšta sudbini.

„Ne bulazni. I sam znaš da neće biti tako. Znaš što prema tebi osjećam i znam što osjećaš prema meni. Želimo to oboje i imat’ ćemo.“ šeretski mu se nasmiješi Ela.
„Ali“ zastane „ako to misliš izvesti sa bolesnikom koji se ne smije uzbuđivati?“ protupitanjem uzvrati joj Furbi.
„Ne brini. Što se toga tiče ništa ti se neće dogoditi. Baš ništa. Znam što radim i pazim na svoj ugled među vama ... ljudima.“ odgovori Ela.
„Znaš, vodio sam ljubav sa raznim ženama. U neke od njih bio sam čak i zaljubljen ali ... Ovaj osjećaj. Ludilo! Biti zaljubljen i željeti vampiricu. Ne, to se ne može usporediti sa ničim. Znaš imam osjećaj, ne osjećaj, naprosto znam da sam te cijeli život čekao. Pa kad te sada napokon imam, ne bi te želio izgubiti. Nikada više i ni pod koju cijenu.“ govorio je Furbi sugerirajući na taj način da je spreman prihvatiti sve samo da bi bio s njom.
„Ccccccc, nemoj pretjerivati.“ Vampirski prošišti Ela i nastavi „Znam da je tako i moram ti priznati da sam čitav svoj vijek, dopusti da tako nazovem ono što vi ljudi opisujete pojmom života, čekala baš tebe.“
„Da, bilo bi bolje da me uzmeš da budem s tobom u tom tvom svijetu. S tobom do kraja vremena jer ... Prijeđeš li ti u moj svijet, nažalost više nikad nećemo moći biti zajedno.“ reče Furbi instinktivno osjećajući da ono što ni sam ne znajući zašto i kako izreče, baš je to što trebao je reći.
„Točno ali ja ... Ja želim opet postati žena. Ne želim više biti vampir. Znaš, vjekovima sam se morala negdje skrivati i bježati od vas, ljudi. Koliko god ti se to činilo smiješnim obzirom na naše hmmmm ... moći. Ne, ovo nije, kako vi zovete, život. Stalno si negdje između i nikada nisi nigdje. Obitavaš u iščekivanju da ti prođe vrijeme koje nikako ne prolazi. Od danas je to do sutra. O da, mnogi od vas poželjeli bi vječni život samo pitanje je kako bi na to gledali kad bi ga dobili. A mi vampiri, vama ljudima, mi baš vama zavidimo na vašoj smrtnosti koja vašem životu daje smisao, radost i veselje jer ... U ovom našem bivstvovanju sve stvari i događaji, sva radost ali i sva tuga naprosto gubi svaki svoj smisao.“ nadahnuto mu je pričala Ela.

Pričali su oni još tako do duboko u noć. Raspravljali su o smislu života sve dok se ne stadoše ljubiti. Ljubiti se strasno, ljubiti se dugo, ljubiti se zaljubljeno. Jezici im se ispreplitali a usne u zagrljaju sljubljivale. U zagrljaju isprepletenom rukama i emocijama. U zagrljaju punom topline i hladnoće. Istovremeno. Obgrljeni jedno oko drugog istraživali su tajne onog drugog željeći mu udovoljiti. Elin se jezik lagano spuštao niz njegovu kičmu dok su njene ruke milovale njegov penis. Dopustio joj je da radi što god želi. Predavao joj se zatvorenih očiju, predavao joj se uživajući u njenom dahu, plivajući u njenom dodiru. Bradavice njenih nabreklih grudi milovale su mu tijelo. Ela ga okrene na leđa i nadvi se nad njim. Ljubila ga je strasno i grizla ga za usne. Furbi se makinalno primi za usne provjeravajući ima li možda krvi ali ... Krvi nije bilo.

Potom se Ela počne lagano spuštati prema njegovom trbuhu. Nisko, niže, još niže. Sve do penisa. Krute bradavice njenih grudi milovale su mu prsa i klizile po trbuhu sve dok napokon Ela ne stavi njegov sad već potpuno tvrd organ u svoja njedra. Rukama je mazila grudi nadražujući ga i provocirajući da pokaže sve što zna, sve što uistinu ona želi.

Ela se još se jednom nadvije i ovaj puta zasjedne na nj navukavši mu se na mališana koji se sad migoljio unutar njene mačkice. A mačkica ko mačkica. Ona je frktala od zadovoljstva dok su Elu najprije lagano a potom sve brže i brže, ritmično, prožimati žmarci. Toplina je u Eli budila osjećaje kakve nikada do tad još osjetila nije. Osjećaji su joj govorili o ljudima, govorili su joj o ljubavi, pričali su joj o prijateljstvu, šaputali joj o vjernosti, pjevali su joj o vječnosti i prostodušnosti. Nagovješćivali su novu zoru.

Odjednom Ela osjeti kako je u mlazu ispunjava eliksir života. Eliksir ju je ispirao i uzbuđivao. Zatim, u trenutku, iznutra, osjeti ona vatru koja je u potpunosti obuzima. Plamen koji je ispunjuje. Plima što joj oduzima dah. I orgazam dođe u trenutku kad mu se nije nadala. Tresla se, stenjala je, šaputala mu u uho:
„Volim te, oh, kako te volim.“
Furbi je stenjao i svršavao. I bilo mu je potpuno svejedno što će poslije biti s njim jer ... Toliko ju je želio i napokon ju je dobio. I ništa drugo više mu važno bilo nije.

„Što će biti sada?“ znatiželjno upitao Elu dok su, nakon izljeva strasti, ležali zagrljeni na krevetu. „Nemam osjećaj da sam se promijenio. Isti sam kao i prije.“ završi Furbi svoju priču.
„Daaaa,“ otegne Ela „ali“ zastane „ja, jJa sam se promijenila. Ponovo sam postala žena. Prava pravcata žena od krvi i mesa. Napokon sam se vratila u život koji mi nekad davno bi oduzet. Oduzet u vremenu kad postala sam vampir.“ reče Ela promatrajući krvavu masnicu koja joj nasta kad u nastupu strasti koljenom udari u oštar rub stola. Potom se zamisli i okrene se Furbiju:
„Na žalost, ovo je prvi i posljenji puta što smo vodili ljubav.“
„Zašto?“ upita je Furbi.
„Ako bi još jednom vodili ljubav pretvorila bi se opet u vampiricu i oduzela ti život. A to ne želim. Čitav život sam te čekala. Čekala sam ljubav svog života. Znaš, vampiri imaju vječno prokletstvo da ako ljube pretvaraju se u ljude ali na žalost, osobu koju vole, s njom više ne mogu imati seksualne odnose jer će se ponovo vratiti među vampire. A voljenu osobu će usmrtiti. A ja, ja to ne želim. Previše te volim da bi to napravila tebi a i sebi.“


Furbi je sjedio u salonu meštra Bocaccia. Razmišljao je o proteklom i sjećao se raznih događanja oko Ele. U jednom trenutku pogleda na sat i reče:
„Kasno je, morao bi poći kući. Žena i kći dolaze večeras s mora a prije toga trebam još nešto obaviti. Dakle, dogovorili smo se u vezi izdavača i autorskih prava. Čujemo se.“ reče Furbi meštru Bocacciu.
„U redu. Slobodno navrati kad budeš imao vremena ali prije toga me svakako nazovi. Sutra ću ti poslati ugovor i čim dobijem odgovor od izdavača čut ćemo se.“ reče mu na oproštaju Bocaccio.


Ljetno predvečerje spuštalo se na Zagreb. Sa Sljemena je strujio svjež povjetarac dok se Furbi spuštao niz Rokov perivoj prema Dežmanovom prolazu. U mislima i pred očima bila mu je Ela. Gledao ju je dok su na daljinu, telepatski, mislima, vodili ljubav. Uzvraćao joj je nježnim osjećajima i zanosom koji ga obuzima svaki puta kad tako vode ljubov.
„Ne možemo fizički biti zajedno ali naša ljubav nikada neće prestati.“ reče mu kad izlazio je iz njene ordinacije natrag u bolesničku sobu.
„Ponovo sam postala žena a ti, ti si ostao ono što jesi. Zapravo, malo si se promijenio. Ali ne bini, nije ti se dogodilo ništa loše. Dobio si neke dodatne telepatske sposobnosti ali si i dalje ostao smrtnik, samo običan čovjek." nasmije mu se Ela i nastavi:
„Fizički više nikad ne smijemo biti zajedno. Ipak, oboje ćemo imati normalan život. Napokon ću imati porodicu, muža i djecu. Baš kao i ti. A ti, kad poželiš, ja bit' ću uvijek negdje tu, bit ću negdje pokraj tebe. Ja bit ću u tvojim a ti bit ćeš u mojim mislima. A u njima ćemo na daljinu, telepatski ... hmmm ... voditi ljubav.“ Namigne mu Ela i nastavi:
„ Za nas će to sve izgledati kao stvarnost, kao da smo fizički tu, kao da smo jedno s drugim. I nitko drugi osim nas, ni čovjek niti vampir, neće ni znati niti vidjeti što se među nama zbiva. Bit će to naša vječna mala tajna.“


Dragi čitatelji, tako vam je to sa vampirima i vampirizmom. I zato osjetite li ili ikada vidite vampira, ne bojte ga se. Možda ćete i vi doživjeti ljubav koja nikada ne prestaje. Sve što tada treba učiniti je prepustiti se tome i uživati. Vjerujte mi na riječ i nećete pogriješiti. I za kraj još jedan savjet. Kad u osvit ljeta na tržnici vidite slatke i sočne trešnje, svakako ih kupite. Zagrizite ih zubima i pustite da vas uprska njihov slatki, crveni, sok. Sok je to ljubavi bez obzira jeste li ili niste vampir.



(kraj)


Bonus ...

Oznake: Zagrebački dekameron