Zagrebački dekameron

subota, 02.07.2011.

Dekadencija na reliju Pariz - Dakar

Bila je nedjeljna večer. Jedna od onih večeri kakve spuštaju se na grad nakon vrlo sparnog dana. Sa Sljemena nz Medveščak strujao je ugodan povjetarac donoseći dašak svježine u užegli pakao centra grada. U Kafiću je bilo kao i obično. Štanga je sjedio uza šank i tupo buljio u TV ekran. Kroz lagani žamor gostiju i glasnu muziku sa ekrana nasuprot šanka pred očima su mu se izmjenjivale snimljene zgode i nezgode vozača na reliju Paris-Dakar.
„Na Eurosportu ih prikazuju uvijek kad nečim treba popuniti program.“ pomisli.


Štanga je pušio cigaretu za cigaretom. Nije mario za polupraznu čašu koja je stajala na šanku ispred njega. Nezainteresirani promatrač ovaj prizor bi ignorirao ne nalazeći u njemu ništa posebno. Pažljiviji bi promatrač u Štanginom pogledu pak primijetio tugu i zamišljenost što bi ga navelo da s pažljivije zagleda u ostale znake koji možda upućuju na dgovor o čemu se zapravo radi.

Štanginom glavom su prolazile misli. Misli o Ines. Nikako se nije mogao pomiriti sa činjenicom da se njegova neiskvarena simpatija viđa sa Furbijem. Svi u Kafiću znaju da su oni par ali ih niko nikada nigdje drugdje nije vidio zajedno. Tko zna gdje li i što li sve rade? Čime ju je taj tip privukao i vezao uza sebe? I napokon što ona, mlada, nevina i neiskvarena Ines uopće nalazi u tom starom pokvarenjaku? A on, Štanga, svakodnevno je naziva. Vodi s njom duge duge telefonske razgovore dovijajući se da svaki poziv uvijek i iznova bude s valjanim razlogom, sve kako ne bi ispao dosadan i glup.

Slatkorječivost koju je Štanga iskazivao prema Ines nije se svodila na isprazno pretvaranje kojom je želi fascinirati. Njegova slatkorječivost bila je iskrena. Dolazila je iz duše koja živi u iluziji da svijet je savršen sve do trenutka kada ljudska glupost odluči da sve to treba pokvariti. I ima li smisla zato nastaviti s njom, slatkorječivošču a ako nema, što drugo činiti? Je li to pretvaranje i samozavaravanje pred činjenicom da te neko ne razumije? Ima li smisla i dalje objašnjavati ili se jednostavno treba povući, usmjeriti se na nešto posve drugo? Zaista teško je sada vratiti stvari unatrag k’o što je teško razgovarati nakon što dogodi se kratki spoj. Ne čini li se da se, nastavljajući ono što možda nema smisla nastaviti, čovjek dovodi u situaciju kad sam sebi mora priznati da radi grozne stvari? Usitinu, teško je naći nekoga tko sve to razumije.


Štangin očaj rastao je iz dana u dan. Ipak, večeras je osjećao samopouzdanje i činilo mu se kako je konačno spreman. Čekao je da se u Kafiću pojavi Furbi spreman da se s njim konačno razjasni. Ljubomora prema suparniku i nježnost koju osjeća za Ines daju mu snagu i nadu da bi mu je na kraju ipak mogao preoteti. Preoteti Ines iz ruku starog pokvarenjaka. Da, imao je on više pokušaja ali svi do jednog završili su neuspjehom. Ines mu se samo smiješila, ponekad znala dobacivati zagonetan pogled koji se može protumačiti kao poziv ali bi potom uvijek primila Furbija za ruku pa bi oni zajedno izašli u zagrebačku noć.

U kafiću su se svi međusobno poznavali, direktno ili preko nekog. Zato druženje kroz neobavezan razgovor i ćaskanje o raznim temama uopće nisu bili problem. Pa se tako i Štanga nekoliko puta uspio ubaciti u društvo Ines, Silve i Furbija ali nikada nije uspio promijeniti tijek događanja koja mu nisu išla na ruku. S Furbijem je jednom ušao u duel ali je otišao podvijena repa. Ipak večeras, Štanga se osjećao spremnim za konačni obračun.
„Slatkorječivost je nužno zlo ili laž koja srcu je mila. Ona je odraz duševnog stanja zvanog zaljubljenost. Ta tko bi pri zdravoj pameti nekome govorio: zečiću moj mali ...“ razmišljao je Štanga pripremajući se za obračun odajući oduška svojim osjećajima.



Štanga je bio iskreno zaljubljen. I u toj zaljubljenosti riječi su mu navirale same od sebe. Riječi koje nisu blijedile i nisu gubile sjaj. Riječi koje nisu isparavale u daljini izmaglice nestajanja. Riječi koje bile su tu. Bile su one posvuda oko njega i živjele su s njim. Živjele su one nekim svojim posebnim životom. Riječi. Riječi za njega nisu bile buka kojim će pomutiti pamet već ključ kojim će otključati srce.
„Tražiš li malo, malo ćeš i dobiti. Tražiš li puno, možda dobiješ i više no što si tražio.“ razmišljao je Štanga odsutnog pogleda sa cigaretom u ruci.

Ines je bila bistra. Brzo je učila sve što joj se je sviđalo. Iz početka plaha i nesigurna kao srna, s vremenom Ines je postajala sve sigurnija i raznovrsnija. Bivstvujući uz nju i s njom Furbi je sam sebi morao priznati da u njegovom srcu mala i plaha Ines počinje zauzimati posebno mjesto. Postajala mu je sve draža i draža. Slično se događalo i Ines. I tako se, osim seksa među njima dogodi i ljubav. Dogodi se ljubav koja zanosi, zbi se ljubav koja dva bića, dvije duše, spoji na istu valnu duljinu.


Dragi moj čitaoče. Iako u ovim pričama nestrpljivo očekuješ kako će se stvari dalje razvijati u krevetu znaj da sve to nije samo čisti seks odnosno da to nisu:
„Naši seks vikendi.” kako je Ines ponekad znala reći Furbiju.


Furbija su leđima prolazili žmarci dok se, nadvijen nad nju, mačem približavao njenom vratu i klizio prema licu. Ines bi tada njegov mač nježno položila pod vrat i milovala ga vršcima svojih tananih prstiju. Zavodila bi ga pogledom i peckala ga jezikom. Potom bi se njena usta otvorila i usnama bi se uključila u igru. Jezikom je lagano ispitivaala vrh oštrice koji se lomi na sredini dok su joj ruke nježno šetale najmekšu kožicu.
„Tko se mača laća, od mača će ili poginuti ili će se njime naslađivati.“ znala se je ponekad našaliti dok bi slobodno pričali o seksu i svim tim slatkim stvarima.
A za to vrijeme Furbi bi mačem nježno kružio po licu, prinosio ga njenim očima i ušima. Jednom se tijekom igre tako zanio da joj je svršio u uho. Ines mu je više puta je dopustila da, dok mu drži mač, svrši po njenom licu. Potom bi razmazala tekućinu života posvuda po sebi i usnama mu davala da je i on proba.
„Uh koje perverzije!” uskliknut ćete vi, štovani moji čitatelji.
„Možda, ali ako se s time oboje slože, zašto ne probati? Probajte jer tko zna, možda vam se svidi.” veli vam stari pokvarenjak koji samo za vaše zadovoljstvo piše ove erotske novele.



(nastavlja se)

Oznake: Zagrebački dekameron