Zagrebački dekameron

novele o životu i njegovim strastima

Bilješka autora



Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi ter odlučite vrijedi li vam virit' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.

Proslov od zrna bibera

Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:

mail search:
bocacciozg@yahoo.com





Purgeraj



Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal ...
Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se ponose.


© Zbudimo se purgeri
© Priča iz Saloona
© Duhanski put
© Pimpek plac
© Zrinjevac
© Republika peščenica
© Adventske špelancije
© Zagreb, Amerika u malom




Priče sa zapadne strane



Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je al' ponekad i glup jest a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on dade.

© Bez velikih riječi ...

© Priče iz Bečke šume ...
© Violini s ljubavlju ...
© Najveća moguća cijena ...

© Piratice s Kariba ...
© Stockholmske vertikale i paralele ...
© Galebovi u slici i riječi ...
© Pit i to je Amerika ...

© From Moscow with love ...
© Space oddity - part 1 ...
© Space oddity - part 2 ...
© Born to be Wild ...
© Meeting with the Boss ...
© Corridrs of Time (Newgrange)...
© Irske razglednice ...
© Paris latinos ...
© Belfast 55 ...
© Proud to be Scotch ...
© Legenda o Sretnom Princu na dvoru Kralja Artura ...

© Kad muškarci kuhaju ...
© Zagrebačke priče: Posljednji fijaker ...
© Čuvar Irske u zimskom razdoblju ...

© Heidelberg - Stars on 45 ...
© Gastronaut - Stars on 45 ...
© Moja Domovina u slučajno nabacanim fotografijama s voznim redom ...
© Gastronautika u pregršt fotografija ...
© Chicago - my kind of town ...
© Bocaccio u Africi ...
© Ukratko iz Nairobija ...
© Advent u Nairobiju ...

© Prvi mačići se red blogere bacaju ...
© Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati ...
© Sva čuda svijeta ...
© Cheri Cheri Lady ...
© Taman za Meštra Bocaccia ...
© Geiles Leben ...
© Nebo ...
© Sreća ...

© Priča o sedam zečića ...
© Snovi
© Samo za odabrane

© Moja najljepša priča

Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Što muškarci žele



Jedna tematska niska priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli već samo da vas razveseli.

© Vožnja je strast

© Pet razloga zašto se šveđanke ne boje zime ...
© Švedski brendovi u slici i riječi ...
© Coolest things in the world

© Ja się boję sama spać
© I mi konja za trku imamo
© Born to be wild u 17 slika

© Mercedes-Benz


Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Basne za velike i male



Niska basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.

© Večernja škola
© Tata ti me voliš
© Božićne priče za velike i male
© To Be or Not To Be
© IzPonova (Orlići opet lete)
© Božićna priča
© Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666
© Ljevica i desnica u vrijeme adventa ...

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



petak, 19.10.2012.

Soulmates (Do kraja svijeta)



U ljubavi pravila nema. Možemo slijediti upute, možemo se kontrolirati, možemo se ponašati po normama ali sve je nebitno. Srce odlučuje i važno je samo ono što srce odluči. Priča o srodnim dušama seže u četvrto stoljeće prije Krista kada Aristotel zabilježi kako u početku čovjek bi jedno ali nakon grijeha Bog ga podijeli na dvoje. Na ženu i muškarca. I osudi njihove duše da vječno traže svoju drugu polovicu.

Što je duša, tko ju stvorio, otkud dolazi i kamo ide? Je li to iskra koju posla Stvoritelj da ljudskom nježnošću, nemoći i toplinom osjećaja oplemeni čovjekovu želju za vječnošću postojanja? Ili bi njegova želja kazniti čovjeka za grijehe koje je počinio? Osudivši je na lutanje u potrazi za srodnom, Stvoritelj duši udahne emocije i etiku koje od rođenja, preko odrastanja, pa do smrti stvaraju mehanizam što odgovora na vanjske impulse koje čovjek doživljava kao ‘dušu’. Bilo kako bilo, duša ima i ulogu i cilj i misiju.



Ždrijelo rezervoara bilo je otvoreno a uređaj za točenje u uronjen u rezervoar. Živcirale su ga sporovozeće brojke elektroničkog brojčanika crpke za gorivo. Napokon, uređaj za točenje glasno škljocne a pumpa se isključi. Izvadi točionik i vrati ga na mjesto. Zatim zatvori rezervoar i poklopi zaštitnik koji se sljubi s karoserijom sportskog automobila. Krajičkom oka pogleda brojke na ekranu crpke:
„60 litara na 400 i nešto kilometara ... to je petnaestak litara na sto kilometara. 300 konja, treba hraniti tolike konje.“ računa dok korača prema vratima dućana gdje se nalazi blagajna.
Neposredno prije no što priđe blagajni, ispred njega progura se žena. Tamne naočale zaklanjaju joj oči a duga kosa ispletena u tanke pletenice sitno izvezenih pramenova pada uokolo. Gornji pramenovi obojeni su fluorescentno plavo dok su donji, baš kao i kosa ispod njih u svojoj prirodnoj, izrazito crnoj boji.
„Ima dobru pozadinu ali treba se držati reda i ne gurati se.“ pomisli procjenjujući je odozdo na gore kako stoji ispred njega.
Blagajnik je zbunjen scenom. Kratko ga pogleda i upita:
„Puštate gospođu ispred sebe?“
Žena se na to okrene i pogleda Furbija. Njena preplanula put odaje osobu koja dosta vremena provodi u solariju ili negdje na bazenu. Stil oblačenja odaje kako drži do sebe. Na desnoj ruci kinđuri se prstenje dok je lijeva ruka gola.
„Ima tridesetak godina, možda koju više.“ prostruji mu kroz glavu pa možda baš zato Furbi reče:
„Naravno, gospodični se jako žuri pa neka izvoli. Imam vremena.“ aludira na njene godine i mentalitet.

Nakon što plati račun izađe a kad tamo, ima što za vidjeti. Iza njegovog automobila stoji drugi a pored njega žena sa blagajne. Žena nervozno maše rukama pokazujući ljutnju što je ispred njenog automobila drugi, njegov. Prišavši automobilu, Furbi otvori vrata i nasmije se:
„Nema problema, sad ću vam se skloniti s puta.“ veli „Da se niste gurali na blagajni, ne bi sada ovdje čekali.“
Zatim hladnokrvno uđe u automobil, zatvori vrata, zategne sigurnosni pojas, upali motor i automobil krene. U retrovizoru gleda kako žena za njim maše rukama.
„Ljuta je što sam joj rekao istinu.“ pomisli a zatim pojača radio.


Neki tvrde da duša teži 21 gram. Izvor priče potiče od jednog od najvećih genija svih vremena, Nikole Tesle. Kruži priča kako se Nikola za života bavio i takvim stvarima. Radio je mjerenja težine tijela za života, a i za smrti, pa je ustanovio razliku koju je pripisao duši.

Činjenica je da kad umre, čovjek postaje lakši. To objašnjavaju tisuće teorija. A jedna od njih uzrok vidi u duši koja napušta tijelo. Većina ipak podržava teoriju da je duša nematerijalna. Pa kako onda može biti da nešto nematerijalno uopće ima težinu? Može, jer tuga ima težinu baš kao i sreća koja se ponekad osmjehe duši kad susretne svog srodnika. A kako to prepozna, ne umije to duša objasniti nikome pa ni samoj sebi.

Dok boravi u tijelu, duša se manifestira djelima koja čini. Zato je više no izvjesno da duša ima i energiju jer to je nešto što joj omogućuje činiti djela. Izvjesno je i da energija duše ne samo da se može, već se i pretvara u druge oblike energije. A to je Fizika. Sve što postoji ima formu. A da oblik uopće može postojati, mora postojati materija ili barem neki njen vid. A kako postoji i ono što oblika nema, recimo sreća, tuga, simpatija, osjećaj, misao i tako dalje, pitanje na rubu znanosti jest jesu li svi oni materija ili su samo odnosi između njene pojavnosti? Razmislimo li, zaključak je da oni prije pripadaju onoj drugoj kategoriji a opet, ako se sve može identificirati, opipati, smjer vodi da su i misao i osjećaj i simpatija i sreća i tuga a i ostalo oblik pojavnosti materije. Jednako tako mora biti i sa ljubavlju, ali i sa dušom jer ... To je Fizika.

I tako na kraju slova dolazimo do pitanja: ‘Koliko teži duša?’. I bi li Nikola u pravu kad zaključi da ona, neovisno o veličini i težini tijela, a što ustanovi vrlo preciznim mjerenjima, teži točno 21 gram?



Stajala je ispred police sa kozmetikom i razgledavala.
„Moram promijeniti marku šampona jer mi ona od zadnji put previše isušuje kosu. Trebam neki bolji šampon sa regeneratorom.“ razmišlja Nina dok rukama prevrće po polici.
„Da vidim.“ reče u sebi ugledavši željeni šampon.
I onda, baš u trenutku kad ga uzme u ruke i želi izvaditi kako bi bolje pogledala što sitnim slovima piše na poleđini, jedan mali pokret previše i čitava se polica prosipa po podu marketa.
„Bože!“ pomisli „Što sam to učinila?“ gledajući kako joj se pod noge sasipa masa šampona svih mogućih marki.
„Gospođo, morate biti pažljiviji. Znate da u hipermarketima na police obično trpaju previše pa morate paziti kad s njih uzimate.“ začuje iza sebe muški glas neodređene boje.
Okrene se a kad tamo. Iza nje stoji kreten od jučer sa benzinske pumpe i još joj se smješka.
„Pokvarenjak jedan, uh kako je ciničan.“ pomisli a glasno reče „Pa kad ste tu, biste li mi pomogli sakupiti ih i vratiti na policu? Toliko mi dugujete. Od jučer.“ Naglasi posljadnju rečenicu i pokaže svoje bijele i pravilne zube koji proviruju kroz usta razvučena u usiljeni osmijeh.
„Nema problema. Rado ću vam pomoći. Dozvolite mi.“ saginja se muškarac i sakuplja rasute šampone s poda govoreći:
„Nisam ja baš tako zločest kao što mislite.“ smije se pogledavajući je odozdo upitnim pogledom koji govori „Hajde, mrdni tom svojom guzom i ručicama prioni na posao jer si ti, a ne ja, srušila čitavu policu.“
„Evo sada smo sve lijepo vratili i složili na policu.“ govori Nina pogledavajući gospodina kao da mu govori „A sad kretenu jedan, gubi mi s očiju i ne vraćaj se.“
„Jesmo. Polica je sad bolje složena nego što je bila. Možda bi nas ovdje mogli zaposliti da slažemo police?“ šali se gospodin opraštajući se s njom „A sada ja idem svojim putem.“ nasmije se i namigne joj.

Nina stoji pred blagajnom i čeka svoj red. Odjednom iza sebe začuje poznati glas:
„Nemojte misliti da sam vas slijedio. Ovo je zaista slučajnost. Da sam vidio da ste to vi, stao bi u drugi red. Sad je kasno jer ih već ima dosta iza mene.“ govori gospodin.
„Bezobraznik jedan.“ pomisli Nina, okrene se i prkosno ga pogleda ravno u oči.
„Ohoho, nemojte me tako gledati tim svojim lijepim okicama. Ne mogu podnijeti treptaje njihovog pogleda.“ smiješi se gospodin gledajući je u oči dok ga ona ubija pogledom.
Stoje tako ukopani neko vrijeme. U stvarnost ih vraća blagajnica:
„Sljedeći molim. Gospođo, molila bi vas da ne radite zastoje u redu. Vidite koliko ljudi čeka iza vas!“

Kad blagajnica završi sa obračunom, Nina brže bolje pokupi stvari u kolica i bez pozdrava se uputi ka izlazu. Na odlasku ne govori ništa. Zna kako tip sa benzinske stanice, i sada iz dućana bulji u nju i nije joj jasno zašto.
„Svugdje ima napasnika.“ razmišlja dok se vraća kući „Srećom, ti trenuci brzo prođu i na njih ne valja obraćati previše pozornosti.“


Postoji li duša ili ne postoji? Za to nema znanstvenih dokaza ali mi ipak znamo i baš možda zato vjerujemo da duša postoji jer ... Znanost je kategorija uma koja dokazuje na temelju spoznajnosti činjenica koje ponekad, priznat ćete, ne moraju biti točne a ponekad čak ni ne postoje. Pa se zato znanost time ne može ni baviti. Dušu ne možemo spoznati činjenicama, pa razum o njoj ne može znati niti zaključivati jer ne postoje elementi na koje bi se oslonio. I tako duša postaje kategorija koja se dokazuje isključivo osjećajima i sjećanjem koga nosimo skrivenog negdje duboko u sebi. Znanje je to koga smo spremni upotrebiti tek kad nas, iz nama neznanog i/ili neobjašnjivog razloga, pogode osjećaji koji nam isključe razum. Pa zato, iako ne znamo, ipak znamo kako duša postoji zato što svi imamo osjećaje. I ne samo da ih imamo već se njima obilato služimo jer ... Da nema duše, izvjesno je, ne bi bilo ni nas, naših misli, naših osjećaja kao što su simpatija, tuga, radost i slično.

Postoje nefiltrirani dokazi da život postoji i nakon smrti. I da se duša, baš k’o i ostali, za nas nematerijalni entiteti, u kemijskom i fizikalnom smislu sastoji od nečeg’ što okruženo je elektromagnetskim poljem odnosno, laički rečeno „elektromagnetskim zračenjem“. Još je navodno Tesla zabilježio kako se, kad osoba umre, u njenoj okolini na neko kratko vrijeme povećava razina elektromagnetskog polja, a što je podudarno sa njegovom teorijom i praksom prijenosa energije na daljinu. Jer svako zračenje je energija baš k’o što je energija, kako Fizika veli, sposobnost obavljanja rada.

Opskurnosti kojima se pred kraj života Nikola dangubio, njima se danas uz kapital koji Tesli bi nedostupan, bavi društvo iz i oko Cerna u Švicarskoj. A jednako se njima bave i takozvani duholovci. Duholovci tavore na rubu znanosti gdje nam otkrivaju prisustvo duhova, između ostalog i na temelju elektromagnetskog zračenja koga svjedoči termovizijska fotografija. Pa se tako, posredno, Nikolina teorija o duši potvrđuje na bizaran način. Fizika nas uči da čim postoji polje, postoji masa oko koje se polje stvara. A postoji li masa, a masa je svojstvo tijela, duhovi moraju imati tijelo i ne mogu biti nematerijalni. Oni su samo u našem poimanju vizualnosti dimenzija svijeta ili vrlo lagani - prelagani da bi im mi izmjerili masu ili mi za to još nismo konstruirali uređaje koji to mogu izmjeriti jer u tim sferama, za sada, još ne postoje ili se nisu razvili matematički modeli koji sve to egzaktno potkrijepljuju brojkama fizikalnih eksperimenata.



Zagrebački park Maksimir lijep je u svako doba godina ali najljepši je kad poslije šetnje sa četveronožnim ljubimcem sjednete na terasu ispred Švicarske kuće i na kasnoljetnom suncu kao mačak predete uz piće odmarajući oči na pitomom zelenilu. Terasa je mala. Ima tek nekoliko stolova. Uz jedan od njih sjedi Furbi i pijucka kapučino. Pored njegove stolice je posuda s vodom iz koje pohlepno pije njegova četveronožna ljubimica, Miss Bo.

„Kako lijepi peso. Dođi mali, dođi.“ začuje glas iza sebe koji mu se učini poznatim.
Okrene se a kad tamo gospodična od prekjučer, sa benzinske stanice i jučer, iz hipermarketa. Gospodična je u trenirci. Znojna se vraća sa džoginga i uz put želi popiti kavu na suncu te otpuhnuti znoj i umor mišića. Miluje psa koji joj začudo odgovara veselim mahanjem repa.
„Ma vidi ti ljepoticu, i pusu mi je dala.“ raznježenim glasom veseli se gospodična poljupcu dlakavog stvorenja.
Zatim pogleda na gore pa veli:
„Da sam znala da ste ovdje vi, budite sigurni kako ne bi došla.“ govori mu dok sjeda za susjedni stol koji je jedini slobodan „I ne brinite, neću vas smetati u nirvani jer ionako s vama nemam ništa. Slobodno me ignorirajte kao što ću i ja vas.“
Uto priđe konobar. Ona naruči kavu a Furbi zamoli još jednu zdjelu vode za svoju ljubimicu. Gospodična zatim iz džepa izvadi iPhone i stavi slušalice na uho. Furbi je gleda. Gleda njene sitne fluorescentne plave pletenice. Gleda njene pravilne ruke, ovaj puta prazne i bez prstenja.
„Koju muziku volite slušati dok džogirate?“ pita je.
„Zašto vas to zanima?“ protupitanjem odgovara gospodična pa dodaje:
„Imate lijepog psa. Ženka. Plemenita pasmina?“
„Da, sibirski haski.“ odgovara Furbi gledajući gospodičnu.
I tako, riječ po riječ između njih se zametne razgovor u kome riječ leti a da ni sami ne znaju kako, zašto i odakle. Iz početka se pogledavaju bojažljivo, zatim se već smješkaju da bi se na kraju upoznali i izmijenili brojeve mobitela.
„Zovem se Nina.“ gospodična pruža ruku i gleda ga ravno u oči prodirući mu u dušu.
„Drago mi je. Ja sam Furbi.“ odgovara gospodin ne vadeći pogled iz njenog pogleda, pogleda srodne duše.


<Ex nihilo nihil. Tu sentencu, nastalu u empiriji religiozne ali i svjetovne kognostike, potvrđuje i Fizika. Jer materija, baš k’o i nematerija, koja je samo svojstvo transformacije pojavnosti materije, jest to što Fizika zove energijom. A to otvara još jedno pitanje koje postavlja se prije prethodnoga. Pitanje je to o životu nakon smrti. Ako se duša uistinu seli i napušta tijelo, tada mora postojati i trenutak kada duša, negdje iz etera vremena i prostora, spazivši tijelo ili njegov zametak odluči svojim prisustvom to tijelo oživiti. Jer život, po Religiji, baš k’o i po Fizici, sastoji se od tri komponente, odnosno Svetog trojstva:
- duha što je po Fizici model,
- duše koja je po Fizici energija, i
- tijela koje je po Fizici materija.
Pa se tako logički otvara pitanje vječnog života, života koji je prije početka baš k’o što je i poslije svršetka. Sve to Fizika potvrđuje pseudoempirijom upakiranom u Matematiku koju naziva Zakonom. Religija to štuje kao Dogmu, iako je do nje, baš k’o i Fizika, došla empirijom ali, za razliku od Fizike, ne može to matematički definirati. I tako, kad suglasimo se kako duše postoje i prije i poslije, te pretpostavimo li kako su vođene slobodnom voljom, bilo da se ona temelji na namjeri ili osjećaju kojom duša odabire tijelo, tijelo koje tad svojim prisustvom oživi, dolazi se do tog’ da poslije smrti, baš k’o i prije života, mora postojati život. I kako je život vječan te nema ni početka niti kraja. I da baš k’o što materija i energija su vječne, bez početka i kraja, život je ono što Religija naziva duhom a Fizika, za sada kao pretpostavku u čije se postojanje još ne upušta, bilježi kao nešto što postojalo je prije i postoji poslije Velikog praska



Vrata su vodila u Svijet. Na velikom digitalnom ekranu iznad vratiju pisalo je 'Prpremite se’. Oni su bili tu i bili su spremni napustiti dom, spremni uputiti se na putovanje. Spremni zamijeniti vječnost još jednim međutkom koji zove se život. U čekaonici su bili sami. Pogledavali su se znajući da se trenutak putovanja neumitno približava. Razgovarali su.

Matej:
„Skoro da sam spreman. Imaš dileme? Još uvijek možeš promijeniti mišljenje.“
Danijela:
„Mogu. Radila sam to u prošlosti ali ovaj puta neću.“
Matej:
„Dobro je što si tako odlučila. Ja sam spreman.“
Danijela:
„Lijepo od tebe. Ne mogu zamisliti putovanje bez tebe. Tako si nježan i pažljiv.“
Matej:
„Hoćemo li se prepoznati? “
Danijela:
„Hoćemo, tako su nas učili. Bit će to u trenutku susreta. Prepoznat’ ćemo se.“
Matej:
„Bez obzira na situaciju. Tako su nam rekli. Budemo li slušali svoje osjećaje. Jesmo li za to spremni? “
Danijela:
„Tko zna kakvi ćemo u tom trenutku biti. Možda se jedno drugom nećemo svidjeti jer ćemo se susresti u nezgodnoj situaciji? Ili ćemo biti toliko zaokupljeni sami sobom da ćemo se jednostavno mimoići ne vidjevši jedno drugog. Ne bi se željela time opterećivati. Dovoljno je da barem netko od nas prepozna ono drugo.“
Matej:
„Da, tako su rekli. Slično je bilo i na nekim prethodnim putovanjima. A na nekim od putovanja imali smo premalo zajedničkih trenutaka. Sve je to trajalo prekratko.“
Danijela:
„Imaš pravo. Bili smo zaslijepljeni trenutkom i nismo se vidjeli. Nismo se prepoznali. Ali opet smo se kasnije sreli. Pa se je dogodilo iako je trajalo prekratko.“
Matej:
„Da, nismo slušali dušu. Ali ovaj puta bit’ će drugačije. Barem sam ja tako odlučio. A ti, jesi li na to spremna?“
Danijela:
„Jesam. I ja ću se tako ponašati. Ne želim da mi čitavo putovanje prođe u potrazi za tobom. Previše mi značiš da bi te opet propustila. Tako mi nedostaješ kad nisi tu. Znaš, vrijeme koje prvodim sa tobom uvijek mi se čini kao trenutak. Sve prođe nekako prebrzo. Kao da je tren. To je kao kad pljesneš dlanom o dlan. I onda, klap, više te nema i tako sam daleko od tebe.“
Matej:
„Nemoj se žalostiti. Uvijek sam s tobom. Ako ne prisutan uz tebe, a ono barem u mislima.“
Danijela:
„Pratiti znakove raspoznavanja? Najbolje je njima se ne opterećivati. Neka sve ide svojim tokom.“
Matej:
„Jesi li sigurna u to? Može se dogoditi da se promašimo. Već nam se to nekolio puta dogodilo.“
Danijela:
„Da ali su nam se kasnije ukazale neke nove prilike. Pa smo na kraju ipak uspjeli. Sjećaš li se?“
Matej:
„Da, iskoristili smo ih. Prepoznali smo se. Slušali smo osjećaje ili kako to tamo gdje idemo vele, slušali smo srce.“
Danijela:
„Da, ti trenuci su bili kratki ali dovoljni da postanu iskra promjene. I te promjene ne samo da su promijenile naš život već su nam ukazale nove puteve.“
Matej:
„Imaš pravo. Navažnije su te male, sitne stvari. Trenuci su to kojih se zauvijek sjećamo.“

I dok su razgovarali nisu ni primijetili da je vrijeme pripreme prošlo. Otvorila su se vrata i pojavio se Ključar. Ključar ih je neko vrijeme gledao i slušao njihov razgovor. A onda ih u jednom trenutku prekine:
„Došao je trenutak. Krenite na putovanje.“

Danijela i Matej se tada samo nijemo pogledaju i krenu. Krenuli su svaki svojim putem pamteći jedno drugog, pamteći pogled trenutka na rastanku jer to će biti pogled prvog trenutka kada se opet susretnu. Treba samo znati gledati - tako su ih učili. To je tako malo a opet je toliko puno. Radi se o trenutku kojim započinje ljubav koja sve i zauvijek mijenja.


Religija koristi pojam duše. No što je duša? Religija uči da svaki čovjek ima dušu i kako ona ostaje i kada čovjek umre. Ali što je duša i od čega ona u čovjeku nastaje? I kako duša nastaje? Zajedno s tijelom ili neposredno nakon formiranja tijela? Definicija duše trebala bi biti nešto kao:
‘Duša je nevidljiva osobnost čovjeka koja zadržava njegovu bit i nakon smrti.’
Znači, duša je nevidljivo tijelo koje može razmišljati, vidjeti, čuti, pričati, gibati se, tijelo identično živom čovjeku. Zato duša ima praktički sve karakteristike živog, samo što nije fizičko tijelo, nego je neshvatljiva tvorevina. Pa se pitamo, ako duša nije napravljena od materije, kako to da može imati svoje karakteristike slične fizičkom tijelu?

Nitko to ne može znati ali pokušajmo zamisliti nevidljivu tvar sposobnu da ima sve misli, osjećaje i sve ostale karakteristike ljudske psihe prije i nakon smrti. Teologija nema objašnjenje što je to niti što bi to moglo bilo. Jednako i Fizika. Ni jedni ni drugi nemaju objašnjenje za ono što nas čini ljudima: za misao, za osjećaj, za tugu, za sreću, za simpatiju, za mržnju, za radost, za ljutnju, za ljubav. Jednako kao što nemaju objašnjenje zašto se duše međusobno traže, i to da ne traže bilo koju nego baš unaprijed određenu, srodnu dušu. I da su tu srodnu dušu sposobne prepoznati među milijunima drugih. Govori li to o njihovoj slobodnoj volji da biraju ili o za nas nedokučivom savršenstvu da pronađu, prepoznaju jedna drugu?

Septik:
‘Pretpostavimo da je Bog savršen.’
Vjernik:
‘Bravo majstore, ti si genije.‘
Septik:
‘Onda on može činiti samo savršena djela.‘
Vjernik:
‘Pametan zaključak.‘
Septik:
‘Ne može činiti nesavršena djela.‘
Vjernik:
‘Ova ti je još bolja.‘
Septik:
‘Ne može činiti zlo.‘
Vjernik:
‘Slažem se.‘
Septik:
‘To znači da nema slobodnu volju.‘
Vjernik:
‘Ne slažem se.‘
Septik:
‘Pretpostavimo li zatim da ljudi imaju slobodnu volju, ispada da Bog ljude nije stvorio na svoju sliku i priliku.‘
Vjernik:
‘E, sad si sve pokvario.‘




I tako drage moje i štovani moji, dok plovimo u susret Dušnom danu, Bocaccio završi još jednu od svojih novela ne spominjući događaje koji se potom dogode između Nine i Furbija a od vas o očekuje komentare.

Sa štovanjem iz Bocacciograda,
Meštar Bocaccio








(gotovo)


Oznake: Zagrebački dekameron

19.10.2012. u 19:52 • Dobre vibracije (31)Troši toner#

U fokusu

OVA BLOG STRANICA PRILAGOĐENA JE ZA WINDOWS 10 OKRUŽENJE I MS EDGE






Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.





Bocca di Rossa

Niska što opisuje vječnu ljudsku komediju od kada je svijeta i vijeka na koju vječna ljudska glupost uvijek i ponovo nasjedne a što za vas zabilježi i uprizori meštar Bocaccio.

@ Bocca di Rossa
___(o ljubavi svetoj i ljubavi putenoj)
@ La Dolcenera
___(o tome kako Ruža pronađe sreću)
@ La Redenzione
___(o tome kako se Ruža iskupi od grijeha)
- Novela 4: La Partita
___(o tome kako sprijeda i straga Ružu orobe dva svjetovna vraga)
- Novela 5: La Manipolazione
___(o tome kako informacija postaje manipulacija)
- Novela 6: La Prestazione
___(o tome kako se izvodi predstava)
- Novela 7: La Finestra
___(o ljubavi čistoj, o ljubavi jedinoj)

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



Novele iz albuma






Agramerske priče

Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad a što sad. Novele te razbibrigu slave a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.

@ Zvezdišče
@ Coprnica stuba Kapucinskih
@ Vještičje sijelo
@ Čarobni pehar
@ K Crnom Orlu
@ Tajni Grad
@ Okrutne igre
@ Sveti Gral
© Seks i grad
(kraj)


Do kraja svijeta

Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.

© Satellite of Love
- Izgubljeni u prijevodu
© Kad najljepše je voditi ljubav
- Dražesni poljupci svibanjski
© Soulmates (Do kraja svijeta)

(kraj)


Što žene žele

Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da su drage ter svašta dobrog i poučnog Svijetu iznjedriti mogu. Remake u novom vijeku na veselje i radost a u spomen na Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi ter zabavu a i pouku daje.

© Novela prva: Soba s pogledom
© Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može
© Novela treća: Svetac
© Novela četvrta: Što jest, jest
© Novela peta: Obiteljski posao
© Novela šesta: Kako Izabela očuva čast a sebi da počast
© Novela sedma: Kato, Kato, moja ljubav, moje zlato

(kraj)


Nepristojne priče

Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako ke to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.

© Tramvaj zvan čežnja
© Dugo toplo ljeto
© All That Jazz
© San ljetne noći
© Kako sam postala sponzoruša
(kraj)


Ljubav preko Interneta

Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.

© Jeftini ljubavni romani
© Priča o ljubičici i ruži
(kraj)


Priče iz Maksimirske šume

Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život a što tipkovnice perom pribilježi meštar Bocaccio vama na čitanje da bi odmorili dušu.

© Pogled u zjenicu oka
© La Mariposa ala cart
© Kako uhvatiti zlatnu ribicu (doručak u krevetu)
© Priča o ružnom pačetu (Jedna obična priča)
© Kako prevariti vraga (True love story)

(kraj)


Priče iz škrabice

Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja a što san je i što novi dan donosi Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Novela o ključiću i bravici
© Zlatokosi konjušar
© Klavirski koncerti Ewe Bonerowsky
© Evanđelje po Zorki
© Novela o Nevici i Franiću
© Kad top prepolovi dan
© Tramwajčica
(kraj)


Samostanske priče

Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.

© Gondoli, Gondoli, Gondola
© Važno je zvati se Ernest
© Dobro jutro Margareta
© Do re mi fa so la si do
© Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto
© Kako konju prebrojati zube
© Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse

(kraj)


The Beach

Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv jer sami jadni ne znate kolika uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.

© Prolog: Tajanstvena karta
© Dolazak: Batangas na kraju svijeta
© Otok: Mindoro Oriental
© Plaža: Rajski vrt tropskih mora
© Plaža: Tamaraw ili povratak iz plave lagune
- Plaža: Hey sir, do you want to buy a massage?
© Indiana Jones: Ultravox na terasi Vienna caffea
© Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental
© Ermita, Ermita: Metro Manila na dlanu Intramurosa
© Epilog: Snovi jedne stjuardese na letu OU491

(kraj)


Ispovijed jedne čokolade

U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte toi provjerite te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.


© Toranj
© Povratak
© Čokolada
© The Blogger
© Latice padaju
© Svi naši svršetci

(kraj)


The overture

O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu a u međuvremenu se odvijaju u metropolama raznim sjeverne Europe daleke. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.

© Katarina sa Gornjeg grada
© Harvest End
© Fantastični snovi Gospodara prstenova
© Do the Strand
© Kod kuće je najljepše
Bonus:
- © Na tem Práhskyem mostě
- © Violinski koncerti u Veronikagaβe 17
- © Syrena Ryneka Warszawszkogiego
(kraj)


Cherchez la famme

O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.

© Djevojke na fotografijama
© Portret jedne balerine
© Posljednja večera
© Labuđe jezero
© Ljubav na kraju grada

(kraj)


Kad zamirišu trešnje

Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih meštar Bocaccio zagrebački.

© Legenda o vampirima
© Hitna služba
© Sutra je novi dan

(kraj)


Life during wartime

Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana bi jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.


© Pastirova priča
© Crime of Passion (Shekespear's dream)
© Tajna receptura ili kako se radi roquefort

(kraj)


Čudotvorac

Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.

© Cvjetna nedjelja
© Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
© Na Tri kralja ili sve je dobro što se dobro svrši

(kraj)


Julijana

Lepršave novele posvećene ljubavi o zagrepčanki koja živjela je za ljepotu što pruža je umjetnost zbog koje Pariz posta njen drugi dom.

© Ljetna razbibriga - Zagrebački fukodromi
© Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica
© Umjetnički paviljon
(kraj)


Djevojka sa Dubravkinog puta

Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.

© Gdje je najbolje voditi ljubav?
© Poslovni ručak zagrebačkog fakina
© Vesele žene zagrebačke

(kraj)


Karmela

Storija u niski od pet novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.

@ Dvije i po novele
© The Story
© Moja ljubav
© Čista pornografija - Tjelovo
© Može li žena silovati muškarca

(kraj)


Daj se Ines

Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Umjesto predgovora
© Žena dijete
© Ljeto je u gradu a ribice u ribnjaku
© Dekadencija na reliju Pariz - Dakar
© Samo za odlikaše
© Mille miglia - La corsa piu bella del mondo

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb