Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi ter odlučite vrijedi li vam virit' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal ...
Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je al' ponekad i glup jest a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on dade.
Jedna tematska niska priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli već samo da vas razveseli.
Niska basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Vjerujem da većina vas čitatelja barem djelomično poznaje Zagreb. Kao što iz osobnog iskustva zna ili ipak možda ne zna, grad Zagreb prepun je lokala. Ipak, lokale kakve nailazite oko Katarininog trga ne nalazite baš svugdje, čak ni u puno većim i poznatijim svjetskim metropolama, recimo na primjer u Londonu. Vjerojatno ste čitali knjigu Gospodar prstenova a ako niste ono ste barem gledali istoimeni filmski serijal. Tada zasigurno znate ili u pamćenju držite sve one čudnovate i pomalo fantastične prizore nadrealnih dogodovštine kroz koje prolaze junaci na putu do Saurona kako bi od njeg’ spasili treći prsten.
A baš tu, u zagrebu, na Katarininom trgu, nalaze se zanimljivi lokali oslikani i uređeni po mjeri prizora te priče jer ... Priča se savršeno uklapa u atmosferu starog Gradeca u kome su se građani, vjerovali ili ne, bojali gvelfa, gibelina, trolova i ostalih mitskih bića što u službi su ili pri ruci coprnica i coprnjaka. No ne bojte se, u noveli vas ne čekaju ni zli čarobnjaci, ni zle vješticea niti na vas ne vrebaju ostala mitska bića koja pokorno obitavaju u njihovoj službi čineći spačine koji ovi vješto spremaju. Baš naprotiv, na Katarininom trgu naći ćete ugodnu, opuštenu i pomalo otkačenu atmosferu kakvu nalazite na svim mjestima dobre zabave i još boljeg provoda.
Jeste li znali da je u nepunih dvjestotinjak godina što u ondašnjem Gradecu a što na susjednom mu Kaptolu, tijekom petnaestog i šesnaestog stoljeća spaljeno preko četiri stotine vještica? Iako u čestim sukobima oko posjeda, ponekad čak i u pravim ratnim sukobima koja katkad bijahu toliko krvavi da još i danas jedna uličica nosi naziv Krvavi most, ljuti su protivnici kada je trebalo spaljivati coprnice i coprnjake i po tom su pitanju bili k’o braća složni i suglasni. Pišući ove retke vaš omiljeni pisac pamti događaj iz Londona kada je igrom slučaja, u Mc Donaldsu na St. Martin's, upoznao jednog poznatog američkog dramatičara što je bio na proputovanju Londonom i čekao na premijeru svoga novog dramskog djela koja bi zakazana u obližnjem Duke of York Theatre. Pričali su oni tada o svemu i svačemu a na spomen četristo spaljenih gričkih vještica Richard se zapalio.
„To, to bi trebalo dramatizirati!" uskliknuo je.
„U jednoj predstavi dovesti svih četiri stotine vještica i coprnjaka na scenu. Istovremeno. Kakva bi to snažna ekspresija bila!" oduševljeno je pričao dok su uz cheeseburger nabadali pomfrit i namakali ga u kečap.
Uistinu, danas nakon tolikih stoljeća ova se tužna storija o ljudskoj gluposti u najmanju ruku čini žalosnom ali u ono vrijeme, vjerujte mi, nije bilo tako. Je te tvari su tada bile izuzetno delikatne i opasne.
Uzmimo recimo Martina Luthera, utemeljitelja protestantizma. Njemu su svojedobno sudili u Wormsu gdje morao je braniti svoje teze no ipak ih je uspio obraniti. I ne samo obraniti već čak i obrlatiti tadašnjeg Njemačkog izbornog cara i okrenuti sve u svoju korist. I gle čuda, dan kada se je to zbilo, dana uoči Svih svetih, taj se dan širom svijeta obilježava kao dan protestantizma. A katolici s kojima se su protestanti u Njemačkoj u tridesetogodišnjem ratu krvavo klali i ubijali, danas bez predrasuda prihvaćaju čak i Haloween a ne samo Sve Svete koji dolaze dan poslije iako su oni, katolici, za protestante još uvijek i dan danaa građani drugog reda. Tako je Noć Vještica u iskrivljenoj ikonografiji new age-a postala neka vrsta neslužbenog praznika. Pa je tako Noć Vještica u režiji konzumerskog hedonizma potrošačkog društva postala razlog za jao jedno nalijevanje irskim pivom. Vrijeme je to kad pale se svijeće u bundevama i dan je to obilježen iluzijom užitka koga daju jeftini horror filmovi što promiču nasilje zbog nasilja kao takvog. Zaista, svijet je čudan. Neobičan je i povezan bez obzira na sve razlike što ga dijele jer ... Razlike ponekad mogu i spajati. Razlike između ljudi, razlike između civilizacija. I još da ne zaboravim, Martin je bio oženjen Katarinom i s njom imao šestero djece. Slučajno ili ne, nema veze, ali to je svakako zanimljivo.
Legende o coprnjacima u našim su krajevima vezane uz Klek. Planinu što se kao stijena uzdiže ponad Ogulina. Planinu što loveći u svoju mrežu vjetrove, oblake i legende i sama posta dijelom legende. A prema legendi, na vrhu Kleka se u noćima punog mjeseca okupljaju coprnice i plešu oko Nečastivog osobno. Plešu one tamo svoj zanosni ples na metlama i heksaju. Naravno, u čitavoj toj fantaziji ima i primjesa erotike jer ... S kime bi se one tada zabavljale doli sa Nečastivim? Slično je i kod primanja u družbu njihovu veselu, da ne velimo kod njihovog svima poznatog 'zaređenja'. I ta priča sadrži dozu erotike, sve kako bi mistika povezana s asketizmom i odricanjem od svjetovnih užitaka, kako bi tajanstvenost što se još od srednjeg vijeka sustavno promiče, privlačna bila i tako zabavljala mnogobrojne potrošače. Pa upravo zato, baš u doba Renesanse a i kasnije, u doba protureformacije, kao odgovor na hedonizam izražen oduševljenjem masa povratkom putenosti, javlja se inkvizicija. Inkvizicija se prvo širi zemljama koje su najkatoličanskije, recimo Španjolskoj, da bi se zatim iz nje razlila diljem stagor kontinenta. Iako se je inkvizicija u Španjolskoj najdulje zadržala, kao protutežu tome u današnje su vrijeme španjolci, drugi po redu, odmah iza ludih nizozemaca dali homoseksualcima pravo na brak. I da ne zaboravimo, Nizozemska je vrlo vrlo dugo bila direktno podređena španjolskoj kruni i u šesnaestom je stoljeću, prvo za vrijeme Karla V a kasnije, za vrijeme Filipa II bila dio Svetog Rimskog Carstva.
Smiješila se jesen prepuna boja. Jesen se je smiješila gradu koga polako prekriva koprena mraka što ga za sobom donosi mladi mjesec. Svijetla gornjogradskih svjetiljki već su upaljena i trepere podno zvjezdanog neba.
„Vrijeme postoji da se trati. Odluka je individualna. Posljedice nikada nisu izvjesne.“ proročanstvo je koje nasta nekad u nekim dalekim mračnim šumama i svojedobno doputuje u naše krajeve. I dok tako crvenokose vještice zanosno plešu svoj erotski pir, crvenokosa sjedi i promatra. Ne, ona nije za ples jer je još nosi štake a na stopalima ima gips.
Crvenokosa Katarina u slobodno se vrijeme, onako iz zafrkancije bavi heksanjem. I copra Nečastivog. Odsutnim pogledom sa brijega gleda svjetlom okupanu katedralu koja se u sumrak doimlje kao velika napuštena tvornica. Prisjeća se Katarina dana copranja, pamti kavalire sa magnolijama i kamelijama, pamti ona neobične događaje iz priča. Oko nje su uvijek kavaliri. Njen glas ponekad se, poput australijsko-kalifornijskog požara širio okolo naokolo dok se vitezovi oko nje množe, međusobno se odmjeravaju ispod oka i bore na turniru podno njene kule, kule djeve Matovilke.
L ..... is for love, baby ..... L
O ..... is for only you that I do ..... O
V ..... is for loving virtually all that you are ..... V
E ..... is for loving almost everything that you do ..... E
R ..... is for rape me ..... R
M ..... is for murder me ..... M
A ..... is for answering all of my prayers ..... A
N ..... is for knowing your loverman's going ..... N
I'll say it again
L ..... is for love, baby ..... L
O ..... is for oh yes I do ..... O
V ..... is for virtue, so I ain't gonna hurt you ..... V
E ..... is for even if you want me to ..... E
R ..... is for render unto me, baby ..... R
M ..... is for that which is mine ..... M
A ..... is for any old how, darling ..... A
N ..... is for any old time ..... N
„Would you join me ... would you join me in bed ..." u stilu davnih ali bliskih gregorijanskih korala atmosferu su ispunjavali zvukovi opuštajuće glazbe koja je dolazila sa razglasa gornjogradskog pabova. Senzualnost i mir. Spokoj, pobožnost, vjerovanje. A opet i istovremeno, putenost, užitak, erotika. Poziv je to na seks. Uistinu, gregorijanski korali kao glazbenog obrasca nastali su u vrijeme pape Grgura i u svojoj jednostavnosti i veličanstvenosti odisali su duhom što ga je tada širilo kršćanstvo. A kako je ono, kao i sve druge religije s vremenom zastranilo, tako su ih kasnije proglasili nepodobnim jer ... Jednostavnost i iskrena pobožnost oduvijek su u prirodnoj vezi sa putenošću i erotikom. Ona je, erotika, što zbog osobnih a što radi nama znanih i teško shvatljivih političkih razloga, u srednjem vijeku postala proskribirana sve u korist asketizma i odricanja od užitaka svjetovnih. Tih malih i sitnih zadovoljstava na koja se, nakon svih velikih misli, riječi i djela zapravo svodi život naš svagdanji.
Sve se to međusobno stapalo i prožimalo. Treperilo je poput svijeća, lelujalo je poput plamena što pliva u posudama iz kojih se širi opojni miris eteričnih ulja. Miris Katarininog tijela stapao se sa mirisom njenog parfema. Pretapao se sa opojem svijeća.
„Samo se ti zafrkavaj. Kad te ja zaheksam nečeš se ni snaći niti će ti biti jasno kako si se proveo." zborila je Karatina na Furbijeve pošalice u vezi heksanja.
„Zar zaista misliš da se bojim heksanja? Ta ja sam ti sam Nečastivi osobno. Sve ste u mojoj vlasti!" šalio se Furbi i na svoj ali i na njen račun.
„Ma nemoj! Zaista misliš da ću i ovaj put popustiti?" prihvačajući šalu pitala ga je Katarina na što oboje prasnu u smijeh.
„Ne, ne nećeš popustiti već ću te ja začarati." grohotm se nadoveže Furbi.
„Dobro, onda me začaraj." jednostavno i skromno, gotovo izazovno a opet čedno reče Katarina i spremno prihvati igru prepustivši se njegovom milovanju.
Ruke su joj spremno odgovarale na njegove pozive. Ruke im se nježno pretapale, jedna u drugu, jedna oko druge, dodirivale se u igri ispreplitanja prstiju, igri milovanja, slutnji tajnih dodira, pogledima poziva za koje ne zna nitko osim njih dvoje.
„Volim te budalice moja." nježno mu je šaputala dok su se ljubili ne mareći za ostale goste paba.
A ni drugi gosti, zabavljeni nekim svojim igrama, u jednakoj mjeri nisu marili za njih. Svi su oni zajedno i pojedinačno igrali neke svoje igre ne primjećujući jedni druge.
To je atmosfera koju bi poželio svaki par koji traži diskreciju. A treba li mu, osim diskrecije potražio bi tu i druženje sa sebi sličnima. Parovi i društva. Sve se to ovdje nalazi na jednom jedinom mjestu, mjestu Gospodara prstenova, mjestu gdje fantazija susreće stvarnost i gdje se stvarnost pretapa u fantaziju. A nakon opuštanja u pabu, nakon pripreme slijedi vrhunac. Vrhunac je na ... zadnjem sjedištu njenog automobila.
„Nikada do sad nisam tako nešto doživjela." zapisala je Katarina te noći u svom dnevniku.
„Zaista, prošla sam sve i svašta, sito i rešeto. Bila sam svugdje i radila to na razne načine ali usprkos iskustvima i godinama za mene to bi otkriće." tipkala je dalje na laptopu u poluzamračenoj sobi pred počinak.
„Svjetla u daljini dolazila su i prolazila u blizini, mimo nas. Sa brijega se pružao pogled na grad. Izuzev povremenih automobila nije bilo nikog. Na staklima i kroz otvorene prozore do nas dopirao je svježi dah noći. I dok sam uživala u onom što mi je pružao, sva uspaljena i mokra od znoja zahtijevala sam još i još i još. U meni je sve treperilo. Uzbibala unutrašnjost na tvrdom sjedalu koje se nikako nije spuštalo. Oh bože, zastenjala sam i svršila ne znajući za sebe. A on je još i dalje stajao. Stajao je i nikako da šampanjac konačno prasne. I zato sam od njega zatražila još. Osjećaj zadovoljstva dolazio je sam po sebi ne pitajući za vijeme, ne mareći za mjesto, ne čekajući da prethodni svrši i ispuni me tako željenom milinom. I tako, dok je u meni sve treperilo i svjetlucalo ni sama ne znam kako, opet sam osjetila da nailaze poznati osjećaji. Nisam se više suzdržavala, neka bude što ima biti. I ponovo sam svršila ... I nastavljala, svršavati. Zaista, sve je dolazilo i prolazilo u valovima i jednostavno više nisam znala za sebe. Željela sam samo da to traje i potraje. I kao da je netko tko nama upravlja uslišio moju želju. Ispunio ju je. A to je trajalo i trajalo tako da sam na kraju izgubila osjećaj za vrijeme. I kad sam konačno osjetila kako se razlijeva šampanjac u meni, kako njegov mlaz nezaustavljivo nadire i ispire me tako željenom milinom, svršila sam još jednom."
„Uf, ne znam što mi danas bi. Nikako nisam mogao svršiti." reče Furbi.
„Neka tako bude i drugi puta, meni je baš bilo prelijepo." reče Katarina i nasmiješi mu se.
Podno Savskog mosta teče rijeka a voda donosi i odnosi događaje. Ali još i danas, dok oboje mirno šeću svoje kućne ljubimce, ponekad, pri slučajnom susretu na obližnjem Tuškancu, Katarina i Furbi sa radošću obnove nekdanje uspomene. Da, ljubav što je onomad izmjenjivahu traje još i danas. I dok se njen ljubimac i njegova ljubimica slobodno igraju, trče i natjeravaju šumom, pisac ponekad zapiše neki novi susret kao neku novu novelu ali ... Ostavimo to za slijedeću priliku. A dotle, uživajte čitajući ovu i ostale novele i svoje vlastite živote jer ... Život je da se živi, život je da se proživi i da se uživa. Sve je to tako jednostavno, zar ne?
OVA BLOG STRANICA PRILAGOĐENA JE ZA WINDOWS 10 OKRUŽENJE I MS EDGE
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Bocca di Rossa
Niska što opisuje vječnu ljudsku komediju od kada je svijeta i vijeka na koju vječna ljudska glupost uvijek i ponovo nasjedne a što za vas zabilježi i uprizori meštar Bocaccio.
@ Bocca di Rossa
___(o ljubavi svetoj i ljubavi putenoj) @ La Dolcenera
___(o tome kako Ruža pronađe sreću) @ La Redenzione
___(o tome kako se Ruža iskupi od grijeha)
- Novela 4: La Partita
___(o tome kako sprijeda i straga Ružu orobe dva svjetovna vraga)
- Novela 5: La Manipolazione
___(o tome kako informacija postaje manipulacija)
- Novela 6: La Prestazione
___(o tome kako se izvodi predstava)
- Novela 7: La Finestra
___(o ljubavi čistoj, o ljubavi jedinoj) (kraj)
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad a što sad. Novele te razbibrigu slave a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da su drage ter svašta dobrog i poučnog Svijetu iznjedriti mogu. Remake u novom vijeku na veselje i radost a u spomen na Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi ter zabavu a i pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako ke to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život a što tipkovnice perom pribilježi meštar Bocaccio vama na čitanje da bi odmorili dušu.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja a što san je i što novi dan donosi Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv jer sami jadni ne znate kolika uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte toi provjerite te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu a u međuvremenu se odvijaju u metropolama raznim sjeverne Europe daleke. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana bi jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.